zamirisaću kao orijentalni ljiljan
rašću iz vode poput bambusa
širiću ruke bez zagraljaja
imitirijući džinovsku biljku u ćošku moje sobe
noge će mi preliti reka
da brže napredujem
zaspaću željna svega
ispod linija na tvojim dlanovima
probudićeš me
rastrešćeš mi ramena
jezik će otpasti sa nepca
voda će i dalje teći
i nositi ono
što ja više ne mogu

Leave a comment