pomiluj mi kosu

zamirisaću kao orijentalni ljiljan

rašću iz vode poput bambusa

širiću ruke bez zagraljaja

imitirijući džinovsku biljku u ćošku moje sobe

noge će mi preliti reka

da brže napredujem

zaspaću željna svega

ispod linija na tvojim dlanovima

probudićeš me

rastrešćeš mi ramena

jezik će otpasti sa nepca

voda će i dalje teći

i nositi ono

što ja više ne mogu

Leave a comment